Crna Gora se u 2024. i početkom 2025. godine nalazila na raskrsnici u pogledu slobode medija. S jedne strane, demokratizacioni procesi i EU integracija kreirali su formalne uslove za unapređenje medijskog okruženja. S druge strane, strukturne slabosti — ekonomska zavisnost medija, koncentracija vlasništva, neadekvatna zaštita novinara — ostaju primarni faktori koji ograničavaju slobodu novinarskog izražavanja.
Zakonodavni okvir: između slova i primjene
Ustav Crne Gore garantuje slobodu izražavanja i slobodu medija. Zakon o medijima usvojen 2020. godine, s izmjenama iz 2023, predstavlja napredak u pogledu transparentnosti vlasništva i zaštite novinara od SLAPP tužbi. Međutim, istraživanje dokumentuje značajan jaz između zakonodavnog okvira i stvarne primjene.
Analiza sudske prakse u periodu 2022–2024. pokazuje da su postupci po SLAPP tužbama u prosjeku trajali 2,7 godina. Čak i kada je presuda bila u korist novinara ili medija, ekonomska šteta od dugotrajnog sudskog procesa bila je realna i dovoljno destabilizujuća da obeshrabri buduće istraživačko novinarstvo — što je i jeste cilj SLAPP strategije.
Koncentracija vlasništva
Koncentracija medijskog vlasništva ostaje jedan od najkritičnijih strukturnih problema crnogorskog medijskog prostora. Istraživanje identificuje da svega pet vlasničkih grupa kontroliše više od 60% prihoda od medijskog oglašavanja i doseza više od 70% ukupne medijske publike mjerene po tjednom konzumiranju.
Indeks medijske koncentracije (HHI - Herfindahl–Hirschman index) za crnogorsko TV tržište iznosi oko 3.200, što je iznad granice od 2.500 koja u EU regulatornoj praksi indicira visoko koncentracije tržište. Regulatorno tijelo — Agencija za elektronske medije — formalno ima instrumente za praćenje koncentracije, ali do sada nije koristila sankcione mehanizme u ovom pogledu.
"Vlasnik može da pozove i kaže 'ja to ne bih objavio.' Niko ništa nije izričito rekao, ali svi znamo šta to znači."
Pritisci na novinare: dokumentacija i tipologija
Od 67 novinara intervjuisanih za ovo istraživanje, 38% navodi da su iskusili neki vid pritiska koji je direktno utjecao na njihov rad u prethodnih 12 meseci. Pritisci su klasifikovani u šest kategorija: ekonomski (najčešći, 61,5% pritisaka), verbalni i prijetnje (23,1%), tužbe i pravne prijetnje (9,4%), ograničavanje pristupa informacijama (3,8%) i fizičke prijetnje (2,3%).
Važno je napomenuti da su pritisci izrazito neravnomjerno raspoređeni: istraživačko novinarstvo i politička tema izazivaju daleko više pritisaka nego ostale novinarske oblasti. Sportski, kulturni i lifestyle novinari gotovo ne navode pritiske, dok gotovo svi novinari koji su prijavili pritisak pokrivaju politiku, korupciju ili organizovani kriminal.
Javni servis: izazovi nezavisnosti
Radio-televizija Crne Gore (RTCG) kao javni servis suočava se s posebnim izazovima u pogledu uređivačke nezavisnosti. Istraživanje, zasnovano na analizi 480 televizijskih i radijskih programa RTCG u periodu oktobar–decembar 2024, dokumentuje neuravnoteženu zastupljenost različitih političkih aktera, s preovlađujućim pozitivnim tretmanom koalicionih partija naspram opozicije.
Finansiranje javnog servisa ostaje predmet rasprave — RTCG prima kombinaciju pretplatnih sredstava i budžetskih transfera, pri čemu je omjer koji dolazi iz državnog budžeta porastao s 31% u 2020. na 47% u 2024, što povećava strukturnu zavisnost od vlade.
Preporuke
Na osnovu nalaza, Tenure formuliše deset preporuka u tri tematska klaster. U domenu zakonodavstva: brža implementacija SLAPP zakonodavstva, revizija kriterijuma za dodjelu javnih oglasnih ugovora i jačanje institucionalnih mehanizama za praćenje vlasničke koncentracije. U domenu institucija: jačanje finansijske i operativne nezavisnosti Agencije za elektronske medije i RTCG. U domenu civilnog društva: podrška razvoju mehanizama samoregulacije i medijskog ombudsmana.
Zaključna ocjena
Sloboda medija u Crnoj Gori 2025. godine može se opisati kao "formalno otvorena, funkcionalno ograničena." Zakonodavni okvir je poboljšan, ali strukturne slabosti — ekonomske, vlasničke i regulatorne naravi — ostaju dovoljno snažne da ograniče slobodu novinarskog izražavanja u praksi. Napredak postoji, ali ostaje nekonsolidovan i ranjiv na političke oscilacije.