Komparativna studija radnih uslova novinara u šest balkanskih zemalja — Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Kosovu — otkriva zabrinjavajuće zajednički obrazac: novinari se suočavaju s ekonomskom nesigurnošću, pritiscima vlasnika i politike, te rastućim javnim nepovjerenjem. Istovremeno, postoje regionalni obrasci otpornosti i profesionalne solidarnosti koji nude osnov za optimizam.
Dizajn i metodologija studije
Istraživanje je sprovedeno u periodu od septembra 2024. do februara 2025. u saradnji s partnerskim organizacijama u svakoj od šest zemalja. U strukturiranom anketnom dijelu učestvovalo je ukupno 284 novinara, dok su 124 dubinska polustrukturisana intervjua pružila kvalitativnu podlogu za interpretaciju kvantitativnih nalaza. Uzorak je bio stratifikovan po tipu medija (štampani, online, televizijski, radijski), tipu vlasništva (privatno, javno, nevladino) i geografskoj lokaciji (urbano/ruralno).
Zajednički imenitelj: ekonomska prekarnost
Najdosljedniji regionalni nalaz tiče se ekonomske nesigurnosti. U svim šest zemalja, prosječna neto zarada novinara je ispod nacionalnog prosjeka za obrazovane profesionalce — u nekim slučajevima dramatično ispod. U Crnoj Gori, medijalna neto zarada novinara u anketi iznosi 683 eura, u poređenju s prosječnom zaradom za visokoškolski obrazovane zaposlene od 843 eura.
Ono što je posebno indikativno jeste struktura ugovornih odnosa: 41,2% regionalnog uzorka radi bez standardnog radnog ugovora — na honorarnoj osnovi, povremenom angažmanu ili bez ikakvog formalnog ugovora. Ovaj vid prekarnog zapošljavanja dramatično smanjuje sposobnost novinara da odbiju zadatke koji su u suprotnosti s etičkim standardima ili s kojima se profesionalno ne slažu.
"Kad plaćate stanarinu od honorara, ne možete sebi priuštiti da ne napišete priču kakvu urednik želi. Urednička sloboda je luksuz za one koji imaju sigurnu platu."
Pritisci: tipologija i intenzitet
Istraživanje je klasifikovalo pritiske s kojima se novinari susreću u pet kategorija: vlasničko-upravljački pritisci (unutar redakcije), politički pritisci (izvana), ekonomski pritisci (oglašivači, finansijska zavisnost), digitalni pritisci (onlajn uznemiravanja, kampanje dezinformisanja usmerene na novinara) i pravni pritisci (SLAPP tužbe, krivične prijave).
Rezultati pokazuju da gotovo svaki četvrti novinar (23,6%) u regionalnom uzorku navodi da je u posljednjih godinu dana doživio neku formu pritiska koji je direktno utjecao na njegov rad. Pritisci su najintenzivniji u Crnoj Gori i Srbiji, a nešto manji u Albaniji, što može biti posljedica i drugačijeg odnosa prema anonimnosti u istraživačkom uzorku.
Najrašireniji oblik pritiska su digitalni: 38,7% novinara navodi da su doživjeli organizovano onlajn uznemiravanje, s tim da je to znatno češće kod žena novinarki (54,2%) nego kod muških kolega (26,3%). Ovaj rodni jaz je alarmantna pojava koja zahtijeva posebnu pažnju.
Samoograničavanje i autocenzura
Posebno je zabrinjavajući nalaz o autocenzuri: 47,3% ispitanika navodi da je u posljednjih šest meseci odustalo od objavljivanja neke priče, smanjilo kritičnost ili promijenilo ton priče zbog straha od posledica — pravnih, ekonomskih ili po bezbjednost. Ova stopa je gotovo dvostruko viša od ekvivalentnog nalaza u studiji iz 2020. godine.
Obrasci profesionalne otpornosti
Nasuprot mračnoj opštoj slici, istraživanje dokumentuje i primjere institucionalnih i individualnih strategija otpornosti. Redakcije koje su razvile snažnu kulturu internog dijaloga i kolegijalne solidarnosti pokazuju nižu stopu autocenzure. Novinari aktivni u profesionalnim udruženjima bilježe višu stopu prijavljivanja pritisaka i lakši pristup pravnoj podršci.
Međunarodna saradnja i razmjena s kolegama iz EU-zemalja identificovana je kao važan faktor koji jača profesionalne standarde i otpornost na lokalne pritiske. Digitalna pismenost i sposobnost izgradnje sopstvene publike van matičnih redakcija (putem newsletter pretplata, vlastitih platformi) novinare stavlja u poziciju manjeg pregovaračkog gubitka kada su ugroženi.
Specifičnosti crnogorskog konteksta
Crna Gora bilježi neke specifičnosti u okviru regionalnog uzorka. Ukupni broj pritisaka koje prijavljuju novinari relativno je visok, ali je stopa prijavljivanja tih pritisaka regulatornim i pravosudnim tijelima izrazito niska — svega 14,3% slučajeva pritisaka o kojima su novinari izvijestili istraživače prijavljeno je i zvaničnim institucijama. To ukazuje na duboko nepovjerenje u efikasnost institucionalnog sistema zaštite.
Preporuke
Studija završava setom preporuka usmjerenih na regionalnu saradnju: uspostavljanje zajednički mehanizama za brzu razmjenu informacija o pritiscima, izgradnju fondova za pravnu pomoć novinarima dostupnih na regionalnom nivou, i zagovaranje harmonizovanih standarda zaštite u okviru procesa EU integracija svih zemalja regiona.
